ZLOČIN I KAZNA

Ne znam kad je pošlo na zlo,
sitne laži, sumnje i strah.
A kad zvijezda padne na tlo
više nije zvijeza neg’ prah.

Kazna je što pamtim tvoj smijeh,
kazna je što suviše znam.
Zločin je što prizivaš grijeh.
I još brineš dal’ živim sam.

Kazna je taj život za groš,
kazna je žig dodira tvog.
Zločin je što voliš me još,
Bog nek’ prosti, zato je bog.

I još jedan tamno siv grad,
nova prazna boca uz skut.
I još jedan hotel k’o Had.
I još jedna žena pred put.