TRULA VIŠNJA

Iz tašne ruž pade na pod
od soka kad te videh da ležiš kraj nje
i razbi se poslednji kliker
mog nadanja da sanjam to sve
u zlo doba puče k’o iz pakosti
lastiš moje hrabrosti

Ref.
Pala sam u zoru, pala
više nisam izdržala
sad neka mi iz knjige rođenih ime brišu
na tom mestu gde sam pala
ostala je mrlja mala
kao da je neko zgazio trulu višnju

Opsovah je i gurnuh je
onako kako umem ja ženstveno
al’ odbi me taj tvoj pogled
pun mržnje i baci na tlo
radujte se duše, sitne prodane
od iste ste rđe skovane

Ref.

Ta ista ja što je blistala
do samih zvezda se dizala
sad tu puzim pred tobom i njom ta ista ja

Slomljenih dugih noktiju
i pocepanih čarapa
u taj se prizor ne uklapa ista ja

Loading Facebook Comments ...