BJEŽI KIŠO S PROZORA

Pada kisa napolju, kaplje mi po prozoru a ja sama kod kuce, sjedim, placem i tugujem

UZMI ME KADA HOĆEŠ TI

Gledam te dok hodas djevojcica si noci s usnama od svile i bedrima od zlata Momacka

I KAD ŠUTIMO IMAMO O ČEMU

Ponekad mi treba jedan pogled tvoj u nemiru mir da osjetim Oci su ti nebo, letio

OČI BOJE SRNE

Rekla si, nisi ti za mene za moj ukus ti si previse fin ja godina patim,

TEBI JE DO MENE STALO

Poklopi ulicu plafonkama da ti cujem korake pa malo dijete, malo dama to je formula za

TVOGA SRCA VRATA

Redaju se slike setaju miskinovom djevojke k’o vile davno proslo vrijeme sve ste moje bile Vracaju

KAD KAZALJKE SE POKLOPE

Kad kazaljke se poklope i kad se casa podigne a moje zelje krenu, krenu da te

DA MI JE DO NJE

Prosao sam ljudi kazu mnogo ma kakva pamet ludost cista naucih toliko sam mog’o al’ tek

NEKAKO S PROLJEĆA

Nekako s proljeca uvijek meni doluta neka ceznja tamna tiha mudrost davna Spustam ja stare kofere

DA ZNAŠ DA ME BOLIŠ

Ispisacu po nebu rijeci za tebe vjekova mir vracas mi ti smirujes vode nabujale moj sapat

TI ZNAŠ

Sanjam, sanjam osmjeh tvoj već dugo ja želja na krilima zlatnog goluba nošena Jutra, jutra vlažnih

MJESEČE

Dovoljan je meni jedan pokret tvoj da ostanem zarobljen u dodir zaboravim na bol i postanem….

BACILA JE SVE NIZ RIJEKU

Stajala je usred bašte ko najljepši cvijet Kao da je dio mašte i muzike te Slušala

DO NEBA

Kroz zavjese u sobi, bura oseda. nama je bila ponoć tek. Ko posle tu na vrata

NE DAM DA OVAJ OSJEĆAJ ODE

Napravljen sam od samoće znam čudna sam nevolja koja dođe i ode kad hoće a ti

TO MI RADI

Volim te, djevojčice dok se nebo zatvara neka vrište naše ulice neka krene zabava Bolja budućnost