GOLA VERA

Ne znam šta se to u meni slomilo, sad mi se ne da molitva ni ispovest
svaki dan je k’o test, novi meč, al kao da više nisam vešt
da srokam novi tekst za protest na sav taj prljav veš, dajem ti reč
i dalje se gadim pizdarija al ne znam šta je greh
a smeh nije zdrav smeh, a ne pamtim ni kad sam zadnji put plakao
urođeni peh da plaćam ceh pa kontam isto raj i pakao,
ovde za lovom večno lovište, duša se gnusa traži skrovište da je ne ponište
… ciljam pesnicom u ogledalo da sjebem čudovište…
više ne znam u šta verujem.. kad smo kod toga,
U ovoj kući na promaji ljudi daleki k’o da svako ima svog Boga
ona iskra u dnu oka koja kazuje šta smeraš,
kad izbije na površinu – to se zove gola vera…
neko ima rogatog za partnera, nečija je vera karijera,
neko se moli a neko klanja, neko se prosto sklanja od sranja
neko čini sve po volji božijoj al je i dalje sirotinja
neko zna celu Bibliju napamet al je i dalje životinja
neki siluju veru zbog same vere – tako im paše
ne plaše se da kušaju Boga ko što Bog kuša slabosti naše
kao da tapše po ramenu laktaše, lopove, pederaše – nije fer
“ima neka tajna veza”.. ta tačka kad postaješ zver.

Refren (Roki iz X-centra)
Kasno je
da nađeš sebe u meni, da nađeš mene u sebi
dok nije kraj…
Kasno je
da nađeš sebe u meni, da nađeš mene u sebi
jer isti smo, znaj!

2.  (Marcelo):
Vera… cale i keva veruju sinu,
sin veruje u silinu ideala pa se školuje,
škola veruje u mito i školarinu/
ludi veruju u rat pa ginu, nacija veruje u svoje heroje
a vlada u senci i senka u vladi veruju u papirna govna koje broje
građani veruju policiji, policija veruje da sve zna
nisu zaštitili ni njega pa verujem da nismo sigurni ti i ja
ljudi veruju crkvi, popovi se bogate rado kradom
ako je covek coveku vuk to je zato sto takvi paze na stado
A svi veruju da je ispravno, svi veruju da je sjajno
svi veruju da je baš njihova vera vera u ono pravo i glavno
i više ne znam šta je zdravo, niti razumem tuđ krik
ako sam sreo Đavola, nisam ga poznao – imao je ljudski lik..
to nije trik već prava priroda, uhoda hoda među ljudima
tu se odomaćio pa nije čudo što se više ne čudim čudima.
Milost bludnima, hrana gladnima, poneka topla reč za jadnoga
nije teško biti fin al je gadna navika što fali ta karika
prepoznaj svoj bol u grudima i u drugima, ma nek se jebe sudbina
moj život je samo moja plovidba, a evo stiže i nagodba:
i kada činim ružne stvari, i kad odlepim pa preterujem
oprosti mi to, moj Bože, jer makar verujem da verujem.

Loading Facebook Comments ...