ZA MOJU TUGU NOSAČA NEMA

Ponovo stigoh u rodno mjesto
stanica stara i mutna rijeka
sumorno jutro, još kiša pada
nikoga nema mene da čeka

Ref.
Jedino stari nosač mi priđe
poguren starac pogleda snena
ne treba danas ni on da čeka
za moju tugu nosača nema

Kaljavim putem bez želje krenuh
u trošnu kuću na kraju grada
danima u njoj nikoga nema
tu jesen tužna već dugo vlada

Ref.

Još uvijek nosim burmu od zlata
jedini spomen s’ našeg vjenčanja
al’ sve se sruši u jednom danu
srce se pita, gdje li si sada

Ref.

Loading Facebook Comments ...