Željko Bebek Archive

KO ĆE DA MI SUDI

Ej, koliko je u godini dana toliko je na mom srcu rana još te čuvam kao

ČAŠA OTROVA

Lome grane trešnje rane, veče miriše samo moje ludo srce za njom uzdiše gdje god pođem,

DALA MI JE DA JE LJUBIM MALO

Ni na nebu ni na zemlji nema utjehe kad te oči koje voliš jednom ostave kad

DOBILA SI ŠTO SI TRAŽILA

Sve je tebi bilo premalo ja sam znao da je propalo sve je tuđe bilo bolje

RASTAJEM SE OD ŽIVOTA

Ne pitaj me što sam sama bilo je i boljih dana njega nisam vidjela prošla je

JA NIKAD NE PIJEM ZA STARE LJUBAVI

Ja ne znam kako je kad srce miruje moje se raspada kad te dodiruje Ja ne

ŽUTA RUŽA

Miruj, miruj srce ti suzo nemoj padati palo inje po nama vjetri hladni s Dunava Miruj,

I BOG JE OD NAS DIGAO RUKE

Mi nismo rođeni da se volimo ljubavi moja loše glumimo ne znamo da praštamo samo svoje

MALO JE OD MENE OSTALO

Pošteno bi bilo reći kako žalim sad protiv moga vina nisi sanše imala Sve te grube

VEČERAS SI LIJEPA

Večeras si tako i lijepa i tužna k’o mokra ruža u prohladnoj noći i k’o da

GDJE ĆE TI DUŠA

Ja se samo pravim važan da sam jak i da sam snažan a slučajno ako zaspim

LAGANO UMIREM

Negdje u meni rane duboke između prsta lete godine bila si moja ljubav jedina pod blatnim

ODLAZIM

Sve me noćas podsjeća na tebe u svim mojim mislima si ti ipak njoj ću reći

KO JE MENE PROKLEO

Noćas sam tebe sanjao bolje da nisam zaspao jer kad se tebe prisjetim ja potonem pa

ŠTA JE MENI OVO TREBALO

Prevario sam te draga sve ti priznajem znam da mora doći kazna na nju pristajem Ni

MENE TJERA NEKI VRAG

Ukus limuna na tvojim usnama u kosi trag vanile šapat vjetrova s južnih ostrva u pogledu