PTICA BELA

Te noći, kad ne budu,
igrale sjene, i kad voda,
ko zna koji put, razbije sjene,
i kad sve što je nekad bilo važno,
više ne bude,
i kad te neke grube ruke
snažno iz sna probude.

Te noći kad talasi navrate po mene,
da me opet vrate natrag u bjele pelene,
i kad raspletene kose
drugom ti sjedneš u krilo,
ja ni tad neću ništa protiv tebe,
neću gluho bilo.

Kada jednom budem ja,
ko snijeg ptica bjela,
ne reci nikom da si me srela,
a kamo li voljela.
Kada jednom dusa moja,
odleti od tijela,
ne reci nikom da si me žedna,
preko vode prenela.

Te noci kad talasi navrate po mene
da me opet vrate natrag u bjele pelene
i kad raspletene kose
drugom ti sjednes u krilo,
ja ni tad necu protiv tebe,
necu gluho bilo.

Kada jednom budem ja
ko snijeg ptica bjela
ne reci nikom da si me srela,
a kamo li voljela.
Kada jednom dusa moja
odleti od tijela,
ne reci nikom da si me zedna
preko vode prenela.