KAD OSTARIM

Ne vjeruj
Kad kažu da sam lud
Da me znaju
Od ‘ko zna gdje
I ‘ko zna kud

Reći će da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ružne
kao ljudska ćud

Pobjegni
Kad kažu da me znaju
Kad ti časnu riječ
Bez malo časti daju
Miševi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oči odaju

Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj početak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne vjeruj
Kad kažu da sam tih
Da ne ječi pjesma moja
I moj stih

Ne leže im moje rime
Vjeruj nemam ništa s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih

Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj početak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne mari
Za šapat što me vrijeđa
Hrabrih ratnika
što napadaju s leđa

Ne ljuti se već ih žali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu ni upoznali

Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih

0
Loading Facebook Comments ...
Wordpress website enhanced by true google 404