Author Archive

K’o ljudi

Hoćeš li mi doći pod prozore kad te ove oči požele malo su te dane gledale

Slobodna

Pritisla me tuga ko teg da l’ se i to u bolest broji a napolju miriše

Kad je bal

Kome treba neka dobra neka fina devojka kome treba ona što je uvek slobodna da u

Sebi dovoljna

Sve one pakosti male što si mi radio Sve se ko bumerang vrati sada si shvatio

TI NE LIČIŠ NI NA JEDNU

Ispraćam jesen skoro će zima sve manje nade za nas dvoje ima možda ću naći neke

U SRCE UDARAJ

Rekla si mi zauvek tvoja a na pragu sad’ trag je tvojih koraka još juče bila

SOBA BEZ MORALA

Neće bol, Ni minut Da okasni, Tu je i ono Propalo, Da upropasti, Ne bi ti

NE ZOVI ME

Kriva si isto ko i ja, neka nas ljubav pobriše, moja si bivša i sve je

JER SAM TVOJ KAD NEMA KO

Jer sam tvoj kad nema ko lijek za loše ljubavi Stežem riječ u zubima jer nijedne

NA DLANU

To je trn koji dušu mi para parce srca odlama, trag na licu čovjeka što stari

NISAM TI JA DRUG

Opet si tu pred mojim vratima kao u prolazu slučajno svratila znas ti ‘ko čeka te

ANĐELE MOJ MALI

Nikad nisam umeo da ti bol sa bolom vratim, moja tugo noćas tu sam ponovo bar

DOBRO DA NIJE VEĆE ZLO

Dobro došla u moj grad, kako si ko i onih dana još lijepa si šta su

PIJANE USNE

Gdje te nađu ovi dani da l` te stara tuga rani meni više od života tugo

DA ME MALO HOĆE

Ej, noći, imaš li stanice u ovom vozu od snova il’ opet voziš do granice mog

MIRIS KARMINA

Miris tvog karmina u vene me puca navučen sam sad vino prosipam I ratujem sa svima