Djorđe Balašević Archive

PORTRET ŽIVOTA MOG

Mesec prosipa bokal fosfora Vitraz mraza na oknu prozora Jedne noci ko ova znace Bog Doslikacu

BADNJE VEČE

Kao davni greh, uvek mi se ista javljas. Odzvanja ti smeh, cipele u prozor stavljas. I

POSVAĐANA PESMA

Sa katedrale tri puta lupilo dosta se zvezdica na misu skupilo plocnik k’o potocic, posrebren, krivudav

JEDNOM SU SADILI LIPU

Jednom su sadili lipu stari Nestorov, gos’n Ceda i jos jedan bio sam nov u tom

USPAVANKA ZA DEVOJČICU

Pricace ti jednom mozda, kako sam ja bio stosta, pile moje,pace moje malo… Mudrovace badavani, kad

ANĐELA

Moja je draga veštica o tom ni reči nikome na zidu ispod ikone šara srca i

CRNI LABUD

Čim došla je i prošla meni pade na um: Hej, to je moj par! I prvi

ČOVEK ZA KOG SE UDALA BUBA ERDELJAN

U Bačkoj Palanci bila je igranka ma, lažem, ordinarna pijanka samo smo brljali, kako smo starili

RAČUNAJTE NA NAS

U ime svih nas iz pedeset i neke za zakletvu Titu ja spevo sam stih. Ne

USPAVANKA ZA DEČAKA

Pricace ti jednom mozda kako sam ja bio sto-sta pile moje, pace moje malo mudrovace badavani

LJERKA

Korzo je imao svoj red, neki svoj uhodani sled uvek se dobro znalo ko probija led

ČOVEK SA MESECOM U OČIMA

Sumoran i nem jablan gromom razvaljen zagledan u casu preduboku bio mi je stran i naizgled

SLOVENSKA

Nosen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan zasto ko da zna al’ to

KAO RANI MRAZ

Dolmom idu majski svatovi, nisu moji nego bratovi… To da je bratas mladi od mene, vise

TVOJ NEKO

U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrstenim vinom umalo da me Potiski dilkosi

ŽIVOT JE MORE

Zivot je more, pucina crna, po kojoj tonu mnogi sto brode. Nije mi srce plasljiva srna,