Šaban Šaulić Archive

ZANELE ME OČI NJENE

Kao u krošnji kestena žutog kad sunce prelama zrak takav mi beše u času tom očiju

JEDNU NOĆ SI DRUGOM DALA

Ako ostanem s’ tobom mrzeću samog sebe ako ti kažem zbogom teško će biti bez tebe

ČEKANJE ME RAZBOLELO

Kad mi kosu vetar dira ja pomislim da si ti kada neko tužno svira ja zaplačem,

KAJAĆEŠ SE JEDNOG DANA

Voleo sam crnu kosu tvoju plave oči i sve što je tvoje ostao sam ko golub

ČOVEK LUTALICA

Za mnom ostaju putevi dugi u jedno srce tuga i radost je stala ti neznaš kako

SANELA

Ti ne voliš me, ti ne želiš me drugom žele ruke tvoje da poklone nežnost svoju

DEVOJČICE MOJA

Devojčice moja, prepelice tugo sa kim li si noćas igrala se dugo s kojim si mi

SAM ZA STOLOM JEDAN ČOVEK SEDI

Sam za stolom jedan čovek sedi obavijen maglom dima sa suzama u očima s jednom ženom

OMER I MERIMA

Avlijama behar mirisao u kafani Omer uzdisao za Merimom što ga kahvom služi iz oka mu,

MOJ ŽIVOTE DRUG MI NISI BIO

Mislio sam da će život mnogo više da mi pruži od rođenja sa mnom otkako se

KADA MOJA MLADOST PROĐE

Kada moja mladost prođe magla kad zavlada kad nestane rose u jesenje dane čekaću te tada

LIJEPI DANI MOG DJETINJSTVA

Isto kao nekad hrast olist’o stari gledam, ptica uči mladunče da lete siromašni besmo otac, ja

TAJNA ŽELJA

Gledao sam kako venac plete venčanju se raduje k’o dete a duge je kose blago njima

NISI DOŠLA KADA SAM TE ZVAO

Nisi došla kada sam te zvao da te vidim makar zadnji put da ti kažem koliko

NEMOJ POGLED DA SAKRIVAŠ

Kada sreća pored tebe mine i kad budeš usamljena bila dođi da mi svoju tugu kažeš

POZN’O BIH TE MEDJ’ HILJADU ŽENA

Zar si morala takva da se rodiš ti lepa ženo, nemirna reko ko te sad čuva,