Jelena Tomašević Archive

Radio svira za nas

Mali bar na kraju grada Namerno sam došla sama Ulična se svetla pale K’o od šale

MELANHOLIJA

Spavam sa njom mirujem da je ne probudim suze krenu ja svaku poljubim kao da si

NOĆAS MI DOĐI

Da li znaš da, kada sklopiš oči moj grad brez svetlosti ostaje i u mraku živim

NEMA KOGA

Videla sam rane tvoje tri godine dana a sada me stežu moje skoro sa svih strana

KAD NE BUDE TVOJE LJUBAVI

Noćas je kraj, osećam nestaje sjaj u očima gledaš me kao da mi govoriš Ostavljaš me

RANO DA VERUJEŠ

Kad prođu godine nevine i dosadne a ti ni jednu drugu ni da pogledaš i čisto

GDE DA ODEM DA TE NE VOLIM

Više i ne brojim godine čak i ne živim više ja u ovoj stvarnosti Nikome se

PANTA REI

Stoj… Nisam znala da ti kažem mili moj, zidovi i stvari ćute, k’o da se na

EJ DRAGI DRAGI BOŽURIVE SADI

Usnila je dubok sanak Sa Kosova Rada Pa se svome milom dragom U naručju jada Ej

NE DAM NA TEBE

U inat sebi, ja neću pasti Na kolena bez glasa jer to nisam ja I moje

AKO OPET ODLAZIŠ

I ove noći mira nemam ja Razum pita šta je istina, Idemo li nekud Il’ se

ORO

Ko li miluje,milo moje, ko li usne te,snene budi, ne zaboravi,ime moje, kada krenem da,da te

JUTRO

Žad i svila, ljubav mila živa mi je rana koncem bola po mom srcu veze svakog

OKEANI

PALI VATROMET U MOJOJ GLAVI. POHVALI, KOSU RASUTU POPRAVI. DAIRE, DAIRE I REKA IZVIRE U MAGDALENAMA

MED I ŽAOKA

Reči..tvoje reči su mi med i žaoka… lažem da ni jedna me nije opekla… zar da

KOŠAVA

Košava,navikla sam na tu zimu volela sam u Beogradu. A bez tebe,bez tebe se srce sledi