POBEDIĆU BOL

Ko je našoj sreći navio sat,
ko ti kaže da je vreme za rat,
ko u inat mome srcu želi da te nemam?
Da sa krajem drugi sastavljam kraj,
da u očima se izgubi sjaj,
i da utonem u reku suza i problema.

Al’ nestaće to, pobediću bol…

Možeš da me pobediš,
možeš da me povrediš,
svaka tvoja laž mi kida kožu s’ leđa.
Svako jutro laku noć,
svake noći dobar dan,
da prelezim život ja umem bez problema.

Al’ ko te to ranio,
pa da s’ tobom i ja plaćam greške tuđe?
Staklo tuge nečije,
u dlan mi se zarilo,
a još raste ova ljubav najluđe.

Loading Facebook Comments ...