NAD IZVOROM VRBA SE NADNELA

Nad izvorom vrba se nadnela
podnjom kose devojka rasplela
lice mije, ruse kose vije
gorke suze nad izvorom lije

Tužna vrbo sestro moja mila
nad izvorom što si se savila
kao i ja bez sreće i ti si
cvetala si a rađala nisi

Običaj je u mom rodnom kraju
da sirotu za bogatog daju
zbog njegovih livada i njiva
sunce jarko šta sam kome kriva

Star je sestro ruke mu uvele
a i kose kao sneg se bele
ja ne tražim njegovo imanje
moje srce hoće milovanje
udaću se za momčića mlada
moja mladost, mladosti pripada

Loading Facebook Comments ...