Saša Kovačević Archive

TIŠINA

Kada se nasluti daljina i zadnja karta otvori Ja znam šta znači tišina Sve mi govori

LAŽU TE

Uplaši te noć kada padne po nama i ljudi zveri izađu iz tvojih zidova govore ti

PONOSNA NA NAS

Da stane sve sto loše bilo je U tren stane sve što kraj zove se U

KADA NISI TU

Nisi mi rekla ni reč samo „kasno je već’, moram poći“ a ja ćutao sam, jer

PIŠI PROPALO

Pomislio sam baš nas je krenulo samo tebe sam u belom video sa ovog puta nikad

BEŽIMO IZ GRADA

Ispred tvojih vrata dugo čekam te, legao na zvono, znam da čuješ me. A ja te

JEDINA SI VREDELA

Kasno je da me zavoliš jer ja sam sve potrošio kad si mi bila najbliže ja

MILA

LJUBAV JE ZA TEBE BILA LAŽ, DOĐEŠ MI NA TREN, PA SVE ZABORAVLJAŠ, SAM KAD OSTANEM

LAPSUS

Da patim niko ne zna, nasmejan izlazim. Uvek po istom ključu, ja drugoj prilazim. I tako,dan

SLUČAJNO

Veceras mi se ne spava, i nemam neki plan. Ti nudis barem jedan greh za svaki

LUDAK

Noćas me ne pitaj ništa Pusti da budem ti sve Ono malo parče papira što si

KAKO POSLE NAS

Kako posle nas Koliko njih sam ja bez imena ,ljubio ko to zna Al’ srcu malo