Rade Lacković Archive

LAŽEM SEBE

Na čaši ruž sa usana koje sam noćas ljubio još jedna bez imena kraj koje sam

TEBI JE SVEJEDNO

Lako ti je bilo mene zavesti lako ti je kada nemaš savesti lako si pod noge

A ŠTA SUTRA

Ko dve čaše, dva pogleda u trenu se dodirnu i svaki put dva mi oka komad

PUSTI PRIČE

Pusti priče, kriva si nisi mala, znala si avantura je prolazna al’ je duša posle prazna

CEO GRAD ME ŽENIO SA TOBOM

Dao bih sve da si tu da te imam dok te gledam da ti se divim

MOŽDA JE BILA SUDBINA

Mozda je bila sudbina možda šta ja znam sudbina da živiš sama a ja sam Možda

AVANTURA

Nemoj da mi gradom pričaš da još uvijek mene viđaš, nemoj lagati uvijek se prikriješ vješto

DA SAM SREĆAN NE BIH PIO

Ko je pijan zaspao za stolom Ko se druži sa tugom i bolom Ja sam ljudi

NIKADA NIKOG NISAM TAKO VOLEO

Na mojoj duši bol ozidan a na tvome licu suze dve pamtim vreme, datum, dan i

REKLI SU MI DA SI PLAKALA

Rekli su mi da si plakala one noći kad sam se oženio a tebe su tu