Parni Valjak Archive

MOJA JE PJESMA LAGANA

Tužna je naša ulica od kada nisi tu jer tužnu pjesmu pjevaju oni što ostaju Iste

ZASTAVE

Nogom pred nogu tiho ja po vodi hodam svojim putem uspravno. Pljuga na pljugu jedno na

KADA ME DOTAKNE

Zlatna slova, njeno ime budi rijeke zaspale svojim dahom pali vatre iz iskri što su ostale

LJUBAVNA

Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad zvona zvone, nedjelja je gdje ja pripadam Moje ime

SVE JOŠ MIRIŠE NA NJU

Ne pitaj me noćas ništa pusti me da šutim ja noćas trebam mir stare rane opet

DOĐI

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne i buđenja u postelji punoj šećera ispred mog prozora drvo