Oliver Mandić Archive

BIĆU TVOJ

Dolazi iz ugla neke dobre ploče zvuk preko stola gledam tvoje noge, tvoj struk oprala si

GOVOR TVOG TELA

Noć, u vazduhu čudan znak noć, nebo crveno k’o mak u nama duhovi zli po zlatnom

KRENI KROZ VENE

Miluj me najlepša, poteci mojim žilama da osetim da sam živ, da sam tvoj k’o nekada

BOBANE

Kasno je, znaj da te opet zavolim da takav bol još jednom sebi dozvolim Ti nisi

LJULJAJ ME NEŽNO

Ja sam tu i nisam neko čudo ti si tu i bilo bi nam ludo a

POMAGAJTE DRUGOVI

Pričam vam noćas o njoj drugovi moji lepša od nje na svetu tom ne postoji o

OSLONI SE NA MENE

Kad dođu teški dani i napuste te svi napiši dve-tri reči, znaću gde si ti pomoći

POLUDEĆU

Poludeću, poludeću nek me ostave sad na miru svi poludeću, poludeću učiniću sve da ne odeš

SMEJEM SE, A PLAKAO BIH

U čudnu lepu noć ti nestaješ okrećeš mi leđa i odlaziš i vidim da sam bivši,

DOĐE MI DA VRISNEM TVOJE IME

Bolujem od tragova od gaženja i maštanja bolujem od mirisa od tebe i zidova Bolujem od

NIJE ZA NJU

Jeseni te dođe u grad sa sela devojka zaljubih se tad a ona me nije razumela

PITAJU ME, PITAJU

Raduj se makar posla bilo gde raduj se sve sa srećom nek ti je Neka ti

ODLAZIM, A VOLIM TE

Jedan od nas uvek gubi jedan više da kad se ljubav muči, gasi jedan uvek zna