Maja Nikolić Archive

Zadnja para

Zovite mi muziku društvo da mi napiju da mi sruše staru naviku Dušu da mi izleče

Za moju dušu

Tvoja sam bila senka nečujna beskrajno verna, slepo odana za trenutke lažne sreće dane sam ti

Vozi me

Ona i ti, nemoguć spoj sa tobom ja to je savršen kroj ne popuštam nije lako

Varali me svi

Htela sam mirnu luku i tvoju ruku da osetim da budem samo tvoja o, željo moja

Uzmi me

Otkada zna moja duša bila je vezana u okovima leda i kamena Iz drugog sveta si

Ulica

Prezirem malenu sobu sve još miriše na tebe život na probu stavlja me Bila sam dete

Tonem do dna

Kada nekog ne voliš možes ga lako, učiti tako a da i ne oseti, kako je

To, uradi mi to

Postelja mi noćas prazna moja rana, moja kazna opet sam te, opet čekala Da ti samo

Teško mi je

Gledam kako prolaze godine otkad te nema prestalo je sve jer svaka nova tugu nosi a

Tamo daleko

Tamo, tamo daleko negde gore visoko tamo moje misli lete tamo gde sam bila dete Tamo,

Svaki sam tren tebi suđena

Umiru u meni sve ptice, svo cveće sve što je živo iz mene neće ne želi

Stoti put

Jutros sam rano ustala prozor svoj otvorila i dalje sve je sivo zavidim srećnim ljudim srce

Otrove

Zar je tebi malo što sam dala imenom sam tvojim sebe zvala ali tebi tako malo

Otrov u malim bočicama

Ona i samo ona ni jedna nije joj ni do kolena jer ona je primadona a

Odlazi

Znam da si drugoj pos’o Sinoć kući nisi doš’o Sve je, sve je uzalud Lažeš da

Nisam starica

Imala sam jedan život, imala sam jednu reč, držala sam sve do sebe, imala sam tada