Knez Archive

Dona

Stajala je sama na kiši pokisla do kožedrhtala ko plamen svjeće tako lijepa žena ,BožeRekla mi je

VANILA

Desilo se nije sve do sada da poludim glavu izgubim jedno hoću zato i nek stradam

TI ME ZNAŠ

Već odmakla noć, ljudi prolaze korak ulica im zna jedan od njih sam i ja ni

TINA BAMBINA

Mnogo ljudi, vino, kavijar na kraju grada zabava njeno društvo je opet sretno gledam je u

SRCE OD MEDA

Ljeto kad mine znam, doći će zima na prozore tvoje pokucaće kiše ti ćeš spavati snom

MOJA MALA

Sad se tope k’o led svi nesanjani sni i gorak je med kad izdade me ti

TI SI KAO MAGIJA

Ti si sve, a sada gubim te i posle tebe ja ne znam šta ću sam

VJERUJ

Vjeruj, pusti suze, osmijeh vrati dušo vjeruj, sada idi, nemoj stati i vjeruj, ko što sunce

MIA BELLA SIGNORINA

Ka Jugu kad se vratim obavezno tamo svratim ona kaže uvijek isto, ćao, a gdje si

DAL’ SI IKADA MENE VOLJELA

Koliko bi bilo bolje da si ostala ljubio bih tvoje usne kao nekada sada jadno moje

DA I JA JEDNOM OTKRIJEM LJUBAV

Ako ikad zaplačeš i za mene zaplači da i meni se sve naoblači kad se Bogu
Wordpress website enhanced by true google 404