Ceca Ražnatović Archive

DECENIJA

Dvadeset mi je i kusur godina a prvi put plačem i to je normalno nema te

DOĐI

Tebi je svejedno što si me suzama dao otkad se nisam nasmejala kad bi znao, eh

NEODOLJIV, NEUMOLJIV

Ja sam noćas jedna više s kojom nisi tu zašto hoću da se vratim starom dobrom

ZAGRLJAJ

I ti i ja Umiremo Da se tren Bar dodirnemo, Ko put u raj Ljubav je

OD TEBE NE ZNAM DA SE OPORAVIM

Na podu sklupčana sedim celu noć od straha ne mrdam i ne pokrećem jer čim ustanem

I BOGATI PLAČU

Nikad mi nisi bio dovoljan htela sam život, lak i siguran da svojom srećom, sve mu

39,2

Tu na vratima gde živim mesto imena mi piše sama na moj talenat za ljubav kao

VOTKA SA UTEHOM

Služite li ovde duplu votku s utehom kad nestane mi para platiću vam osmehom jer košta

POZIV

U ovom gradu ti si zver, ne znam što se noći te, u srcu alarm nije

TRULA VIŠNJA

Iz tašne ruž pade na pod od soka kad te videh da ležiš kraj nje i

BUDI DEČKO MOJ

Treba mi osmeh tvoj treba mi ruka tvoja budi dečko moj ja devojka tvoja Da me

JA JOŠ SPAVAM U TVOJOJ MAJICI

Sinoć sam iz pepela malo vatre ukrala i baš kao nekada s tvojom slikom zaspala Ref.

NAGOVORI

Nagovori bela žena ciganina da ne luta drumovima, nagovorila nagovori otac sina da ne pije s

VEĆ VIĐENO

Ti bi da me noćas opet rasplačeš pred svetom rečima da sečeš moje vene k’o žiletom

DA SI NEKAD DO BOLA VOLEO

Da ti moje sviću zore da ćutanjem mojim ćutiš moju tugu kao more mogao bi da

KAD BI BIO RANJEN

Ja, pre bih ove svoje ruke željne svega vezala u čvor pre nego da ih grli,